Uspon i propast čiče Gorioa

„Čiča Gorio“ je roman francuskog realiste, Onora de Balzaka te je sastavni dio takozvane. „Ljudske komedije“. Budući da je roman istovremeno socijalni, kriminalistički, ljubavni i psihološki, zahvaljujući ovim žanrovima možemo analizirati život čiče Gorioa.

Čiča Gorio je nekadašnji fabrikant rezanaca, a ujedno i profiter jer je stekao bogatstvo tokom revolucije prodavajući brašno deset puta skuplje nego što ga je kupovao. Kada mu je žena umrla, njegov čitav svijet su bile njegove dvije kćerke. Pokušao im je iskazati, možda čak iz nekog razloga i opravdati njegovu ljubav prema njima zadovoljavajući njihove materijalne potrebe. Sasvim razumno, očekujemo da će mu kćerke vratiti istom mjerom. Međutim, to ovdje nije slučaj.

Zašto?! Postoje dva razloga. Prvi je to da njegove odgojne metode nisu bile optimalne. Nemam ništa protiv ljubavi, ali nije djelotvorno odgajati djecu samo pružanjem ljubavi. Istina je da će nas roditelji uvijek bezuslovno voljeti, ali u odgoj djeteta da ono ne postane poput Gorioovih kćerki, potrebno ga je naučiti poštovanju, zahvalnosti i disciplini. Ukoliko je neophodno, treba koristiti nasile metode. Treba ih, kako bi se reklo, „staviti na lanac“. Možda ovo psihopatski zvuči, ali svako treba imati kontrolu. Ukoliko je sam ne može uspostaviti, moralno bi bilo da je drugi uspostave, na ovaj ili onaj način (cilj opravdava sredstvo). U svakom slučaju, da niko nema granice, ovaj bi se svijet pretvorio u pakao (tj. ako već nije).

Što se tiče drugog razloga, tu čiča Gorio nije ni kriv ni dužan, a to je nedostatak majke. Čiča Gorio je pokušao nadoknaditi i njenu ulogu u odgoju djece. Ipak, to nije uspjelo. Naravno, nije se trebao ponovo ženiti, jer niti jedna maćeha nikad neće moći zamijeniti majku. Sudbina se je već od momenta gubitka supruge okrenula protiv njega.

Postoji i treći razlog, ali on je nešto što ljudski um ne može razumjeti, karma. Karma je, kako to reći, osveta sudbine za nešto loše što smo uradili. Za nju kažu da se servira onakva kakva je zaslužena. Ako se prisjetimo načina na koji se Gorio obogatio, možemo zaključiti da je to okidač karme. Njegova karma podrazumijeva, ni manje ni više, već dva spomenuta razloga Gorioove propasti. On nju na samrti i spoznaje izražujući bunt i razočarenje: „Ne, one neće doći! Znam ja to ima već deset godina. Ja sam to pomišljao ponekad, ali nisam smio da vjerujem.“ Zadnji dio nam ponovo pokazuje kolika je zapravo ljubav čiče Gorio bila prema njegovim kćerkama. Ona ga je kočila, kako on to kaže, da vjeruje da one neće doći. Ko bi rekao da ljubav, jedna od manifestacija dobra, može uništiti nečiji život.

U suštini, čiča Gorio je tragični junak i sa urođenom i sa stečenom tragičnom krivicom. Urođena tragična krivica podrazumijeva to da je on romantičarski junak u realizmu, te kao takav ne može preživjeti. Stečena tragična krivica je njegovo zanimanje profitera i neadekvatne odgojne metode prema svojim kćerkama, što je na kraju i rezultiralo peripetiju u njegovom životu. Njegova tragična sudbina ogleda se u tome što će se vremenom njegov položaj u društvenoj piramidi pogoršavati, vlastite kćerke mu neće vratiti istom, to jest dobrom mjerom, te će na kraju umrijeti sam i zaboravljen.