petak, 13. studenoga 2015.

Den Braunov „Inferno“- (ne)trivijalna književnost



„Inferno“ je misteriozni, triler roman američkog pisca Dan Brauna i četvrta knjiga Robert Langdon serija- „Anđeli i demoni“, „Da Vinčijev kod“ i „Izgubljeni simbol“. Izdata je 2013-e godine i jedna je od najpopularnijih bestselera, što se najbolje vidi u tome da je prevedena čak i na 18 jezika. Štaviše, u 2016-oj godini se očekuje film ove knjige. Iako je mnogi kritičari smatraju trivijalnim književnim djelom, ja smatram da je njena osnova čini netrivijalnim književnim djelom.
„Inferno“ sadrži mnogo elemenata trivijalne književnosti. Osnovni elemenat je svakako napeta radnja, koja drži čitaoca u neizvjesnosti. Postiže se prekidanjem vrhunca jednog događaja drugim, te drugog trećim i tako u krug. Naravno, radnja se brzo odvija što još više utiče na pažnju čitaoca.
Drugi elemenat čine oprišni opisi. Nisu opširni koliko u djelima Onora de Balzaka, ali svakako sami zauzimaju nešto manje od trećine knjige. Prisutni su svi tipovi opisa: opis enterijera, eksterijera, unutarnji i vanjski opis lika. Osim toga, u deskripicijama se krije komerijalizacija koja podsvjesno utiče na čitaoca. Radi se o promovisanju poznatih turističkih destinacija poput Firence i Venecije i samim time turističkih atrakcija u tim gradovima poput Mosta uzdaha, katedrale Santa Maria del fiore i sl.
Jezgro ove knjige, koje je čini netrivijalnim književnim djelom, je pitanje opstanka čovječanstva. Za razliku od prošlih Braunovih knjiga poput „Da Vinčijevog koda“, koja postavlja pitanje Isusovog potomka (ili potomaka), tiče se samo kršćana, ova knjiga postavlja pitanje koje se tiče svakog čovjeka, bio to musliman, kršćanin, bijelac, crnac itd. Pitanje opstanka čovječanstva pokreće teza prevelike populacije. Braun na ovaj način potvrđuje latinsku poslovicu Homo homini lupus est- čovjek je čovjeku vuk. Trenutačno na planeti Zemlji živi više od sedam milijardi ljudi. Prema nekim podacima, za planetu Zemlju optimalna populacija iznosi četiri milijarde. Također, mnoge statistike pokazuju da ako se broj ljudi nastavi povećavati ovom brzinom, za nekoliko godina populacija ljudi bi mogla doseći i do 12 milijardi ljudi.
Kako sad ovo predstavlja opasnost opstanku čovječanstva?! Što više ljudi živi, to je potrebnije više namirnica proizvoditi. Međutim, kako raste broj ljudi, samim time se i teritorij boravka ljudi povećava i analogno tome, teritorij proizvodnje hrane se smanjuje. Ovo bi moglo dovesti do globalne apokalipse, gdje se svako bori sam za sebe, možda čak i do trećeg svjetskog rata. Vjerovatno sada ovo vama zvuči kao neka besmislena teorija zavjere, ali zapravo, čak i u ovom momentu, vi svjedočite urbanizacijom i mjesečnim poskupljenjem namirnica da je „proročanstvo“ „Inferna“ istinito.
Svaki dan sve više i više gradova nastaje te se sve više gradovi šire. Samo je pitanje vremena kada će se gradovi spojiti. Pogledajte samo istok SAD-a, zapad Njemačke i Japan. Kada biste gledali satelitske snimke iz svemira, po noći, na tim dijelovima uopće nema mraka, što pokazuje o kojem stepenu urbanizacije je riječ. Uzmite u obzir da su spomenute urbane zone relativno mlade. U njima skoro da i nema nekih historijskih spomenika ili starih građevina. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je potrebno da se privreda brzo obnovi. Jedan od načina obnove privrede su zgrade sa stanovima malih dimenzija koje i dan-danas postoje. Poznate su pod imenom „vanredna arhitektura“. Zašto?! Nakon Drugog svjetskog rata, problem za obnovu privrede pored ogromne štete predstavljala je demografska eksplozija. To mnogo toga objašnjava, je l' da?! Danas ćete rijetko gdje vidjeti gradove sa stambenim naseljima u kojima su stambeni objekti kuće. Sve je to faktički iz istih razloga kao u drugoj polovini prošlog stoljeća zamijenjeno zgradama. Sve ih je više i više, te su negdje, primjerice u Tokiju, sa stanovima još manjih dimenzija.
Urbanizacija predstavlja i ekološki problem, što opet, je problem opstanka čovječanstva. Nemojte potcijenjivati prirodu. Ona je i prije ljudi prolazila mnoge katastrofe. Ali opet, ona se oporavljala bez problema, ali neke vrste nisu. Ukoliko nastave sa ovim, ljudi će biti naredna ugrožena vrsta. Toliko su ugrozili prirodu (a samim time i same sebe) da neki pokušavaju napraviti sintetsku fotosintezu i GMO od svih organizama. Primjerice, prije su postojale samo jabuke. Danas postoje jabuke i organske jabuke, sa tim da su organske jabuke dva do tri puta skuplje. Također, danas te organske jabuke sadrže tri puta manje hranjivih materja nego one iz 50-ih godina prošlog stoljeća. U svakom slučaju, ja smatram da mi i ne pripadamo ovom sistemu. Prije nas, on je funkcionisao perfektno. Mi smo samo bačeni od nekud i za nekoliko desetina hiljada godina našeg postojanja (bila teorija evolucije tačna ili ne) promijenili izgled lica Zemlje. Ne prilagođavamo se okolini, već okoliku prilagođavamo sebi. Biološki smo sisari, ljudi, ali po naravi smo virusi.
Što se tiče povećanja cijena namirnica, tu se i nema nešto mnogo govoriti. Svaki dan mnoge namirnice su sve skuplje i skuplje, na tržištu se pojavljuju i GMO organizmi što je već i spomenuto. Inače su životinje ugrožene vrste, a sada je i čokolada postala ugrožena vrsta.
U čitavoj ovoj priči o prevelikoj populaciji postoji jedna kvaka. Iako mnogi podaci pokazuju se broj ljudi brzo povećava, kako onda to da Europa brzo gubi broj stanovnika, tj. starosjedilaca. Sa druge strane, u Europu se sve više doseljavaju muslimani i izgleda, da je samo pitanje vremena kada će Europa postati muslimanski kontinent. Ovo potvrđuje proročanstvo, čiji sam izvor nažalost zaboravio, da će muslimani osvojiti Europu bez rata. Isto se dešava sa Sjevernom Amerikom. Međutim, kako će se to odvijati sa obzirom da je mnogo ljudi islamofobično i kakva će situacija biti na Bliskom istoku. Ne samo da su tu Amerikanci tako dobro „zakuhali“ situaciju, već i trn u oku zemalja Bliskog istoka je Izrael. Još veća kvaka je svakodnevno krvoprolićeu Africi izazvano beskrajnim sukobima plemena te svakodnevno umiranje od gladi stotina djece u istom kontinentu. Prošle godine u ratovanje je bilo uloženo tri puta više novca koji je dovoljan da za šest godina riješi globalni problem gladi. Gospodo, to su vam ljudi. Ako već postoji toliko smrti, kako je i dalje moguće da će se broj ljudi brzo povećavati. Možda će se jednostavno desiti preraspodjela da bi se izbjegla katastrofa čiji su uzrok ljudi, a posljedica izumiranje ljudi. Ko kontrolira ovu preraspodjelu: svjetski lideri, ljudi sami od sebe, ili neka viša sila?
I za kraj: Nakon svega što ste pročitali, da li biste pritisnuli dugme?

Nema komentara:

Objavi komentar