Biografija pisca
Miguel de Servantes je rođen nedaleko od Madrida, u Alkala de Henaresu. Bio je četvrto od sedmero djece siromašne porodice. Često je mijenjao mjesto prebivališta . Školovao se u rodnom mjestu gdje je počeo pisati prve pjesme. Sa 20 godina se odselio u Italiju gdje je bio vojnik. 1571. godine učestvuje u velikoj pomorskoj bici protiv Turaka. Tu je ranjen i od te rane mu se osušila njegova lijeva ruka. Zarobili su ga gusari pri njegovom povratku u Španiju u Mareseju te su ga odveli u Alžir. Nekoliko je puta pokušao pobjeći, a 1580. godine je otkupljen i vraćen u Španiju. Od pisanja nije imao ništa pa je radio teške poslove, a zbog manjka novca je nekoliko puta bio u zatvoru. Ženi se u 37. godini. Imao je jednu nezakonitu kćer o kojoj se brinuo. Od 1582. godine se posvećuje literaturi. Tri godine kasnije izdaje pastoralni roman "Galata", ali mu to ne donosi mnogo novca i slave. Propast bankara ga vodiu zatvor gdje piše prva poglavlja "Don Kihota" sa kojim postiže veliki uspjeh. U mladosti je čitao Roterdamskog. Napisao je dobrih oktava, poslanica, tereina i romansi, "Put na Paras" je poema u tercama u dva pjevanja. Napisao je oko 30 djela za pozorište, ali sačuvana su samo dva: "Alžirski događaj" i "Opsada Numancije". Pravog sebe je pronašao u "Don Kihotu". Zadnje djelo je herojsko-viteški roman "Persiles and Sigismunda", objavljen posmrtno.
Smijeh
Veća je vjerovatnoća da ćemo se smijati ako smo u društvu nego ako smo sami. Bebe se smiju prije nego što nauče jezik, čak i ako su slijepe ili gluhe. Ima 1000 jezika, a svi se smijemo na isti način. Naš mozak "voli" da predviđa što će se naredno desiti i to je naša evolucionarna prednost. Tako kada nešto počne kao što mi očekujemo i odjednom se promijeni i iznenadi nas, mi reagujemo smijehom i mi smo tada nešto novo naučili. Smijemo se nekim nelogičnim stvarima, na primjer psu koji je obučen kao čovjek i pametnom igranju riječi. Drugim riječima, komedija je o učenju na zanimljiv način. Zato nam drugi put jedna te ista šala neće biti smiješna. Epiglotis je mjesto gdje dolazi do smijeha. Pritišće žice i tada dolazi do smijeha.
Vrste smijeha
Humor- najbliži oblik smijeha (smijeh kroz suze)
Ironija- sastoji se u kazivanju riječi čije značenje je suprotno od onoga što se zaista očekuje (kukavica da je hrabar)
Satira- upotrebljava se u situacijama kada su negativne osobine neke ličnosti tolike da uništavaju ljudskosti u čovjeku; ismijavanje vlasti
Sarkazam- pojačana ironija; kroz smijeh se prenosi poruka
Groteska- izraz koji se prvobitno upotrebljavao za dekorativne forme u skulpturi, slikarstvu i aritekturi koje su bile karakteristične po oblicima sa apsurdnim, ružnim ili karikaturnim iskrivljenjem. Danas označava oblik sa apsurdnim natprirodnim, nenormalne, izopačene, čudne ili ružne karakteristike, a posebno na one koje su istovremeno uzvišene i ružne.
Burleska- vrsta pozorišnog ili filmskog djela koja karakterizira komično pretjerivanje i karikaturalno iskrivljenje stvari sa ciljem da se izazove smijeh.
Travestija- književni tekst kojim svojim namjerno neusklađenim stilskim postupkom ismijava nešto što je samo po sebi uzvišeno i ozbiljno.
Način gradnje likova
Don Kihot i Sančo Panza su dva suprotna lika te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali, začudo su njih dvojica našli neki zajednički interes i privlače se možda više nego što bi trebali. Spoj sanjara i realiste daje neponovljivo djelo koje se održalo čak 400 godina. Predstavljaju dva svijeta koliko suprotna, toliko i povezana: ludost i razum, mašta i stvarnost, bezumnost i smirenost i obraz. Oni se odudaraju i privlače i tvore duboko jedinstvo što se zove život.
Don Kihot- Alonso Kijano: visok, mršav, ljubitelj lova i veliki ranoranilac. Za njegovu karakterizaciju Miguel de Servantes koristi grotesku i ironiju kako bi ismijao vitezove. Za Sančo Panzu upotrebljava samo grotesku. Kada se njih dvojica sastave, dolazi do kontrasta (Asteriks i Obeliks, Tom i Džeri). Što su likovi kontrasniji, to ih više pamtimo. Don Kihot srlja, Sančo Panza misli.
Sančo Panza je krenuo na put zbog nagrade. Nepismen je i zbo toga ne može promijeniti život svoje porodice ukoliko ne nađe posao. Ipak, kratko nakon što ga donije, napušta otok i vraća se Don Kihotu. Dok je bio na otoku, sudio je pravedno vodeći se moralnim zakonom. Imao je samo životnu školu. Vlast je bolest od koje se ne može izliječiti. Vlast znači novac i moć. Sančo Panza se sam izliječio, to jest izliječila ga je njegova odanost Don Kihotu.
Postoje Božiji i ovozemaljski zakoni. Ovozemaljski zakoni nisu savršeni i time ne mogu svakoga zadovoljiti.
Karakteri- ističu se postupcima likova
Ahilej i Don Kihot: Ahilej je idealiziran, a Don Kihot nije
Lik-tip: Ahilej, Hektor, Prometej, Tvrdica itd. (sve najbolje osobine)
Don Kihot je djelimično parodija Ahileja, to jest lik-tipova.
Bilo koje djelo ima fiktivni početak i fiktivni kraj i u njima se pojavljuje lik-tip. Na primjer, Gilgameš nije takav i on se mijenja, to jest njegov karakter. To je kretanje lika karatkera. Don Kihot nije isti na početku i na kraju i zato je on lik romana karaktera.
Sančo Panza je hedonista (uživa u ovozemaljskim darovima).
Don Kihot, tehnički gledano nije lud. Čak i da jeste, njegovo ludilo se samo razlikuje od ludila ostalih. Normalno je iluzija.
Antonija- Don Kihot joj ostavlja kuću ali joj naređuje da se ne uda za čovjeka koji čita viteške romane.
Motiv
Lajt motiv u djelu je hrabrost.
Ideja
Reformacia i protureformacija u Europi u XVII i XVIII stoljeću.
Reformacija je vjerski i društveni poredak (pokret) koji je nastao u Europi u XVI stoljeću. Bio je pokušaj uništavanja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvi što je dovelo do uspostave reformiranog kršćanstva.
Reformacija se srušila sa Crkvom i stavila pod upitni primat Pape. Renesansno shvatanje života je srušilo onaj autoritet koji je Crkva imala u srednjem vijeku; ljudi su naučili da žive na nov i slobodniji način. Vladari i građanstvo u centralnim i sjevernim dijelovima Europe odbijali su da se pokore vlasti pape iz Vatikana. Tako su nastale nove kršćanske zajednice (protestanti, luterani, balvinisti itd.) koji su se odvojili od Crkve.
Vjerska reformacija je započela buntom jednog svećenika koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da je treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luter 31.10.1517. odlučio da na vrata crkve u Vitenbergu zakači svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju Crkve.
Više informacija potražite u eseju o Don Kihotu
http://lektireieseji.blogspot.ba/2015/11/donkihot-donkihot-je-roman-karaktera.html
Smijeh
Veća je vjerovatnoća da ćemo se smijati ako smo u društvu nego ako smo sami. Bebe se smiju prije nego što nauče jezik, čak i ako su slijepe ili gluhe. Ima 1000 jezika, a svi se smijemo na isti način. Naš mozak "voli" da predviđa što će se naredno desiti i to je naša evolucionarna prednost. Tako kada nešto počne kao što mi očekujemo i odjednom se promijeni i iznenadi nas, mi reagujemo smijehom i mi smo tada nešto novo naučili. Smijemo se nekim nelogičnim stvarima, na primjer psu koji je obučen kao čovjek i pametnom igranju riječi. Drugim riječima, komedija je o učenju na zanimljiv način. Zato nam drugi put jedna te ista šala neće biti smiješna. Epiglotis je mjesto gdje dolazi do smijeha. Pritišće žice i tada dolazi do smijeha.
Vrste smijeha
Humor- najbliži oblik smijeha (smijeh kroz suze)
Ironija- sastoji se u kazivanju riječi čije značenje je suprotno od onoga što se zaista očekuje (kukavica da je hrabar)
Satira- upotrebljava se u situacijama kada su negativne osobine neke ličnosti tolike da uništavaju ljudskosti u čovjeku; ismijavanje vlasti
Sarkazam- pojačana ironija; kroz smijeh se prenosi poruka
Groteska- izraz koji se prvobitno upotrebljavao za dekorativne forme u skulpturi, slikarstvu i aritekturi koje su bile karakteristične po oblicima sa apsurdnim, ružnim ili karikaturnim iskrivljenjem. Danas označava oblik sa apsurdnim natprirodnim, nenormalne, izopačene, čudne ili ružne karakteristike, a posebno na one koje su istovremeno uzvišene i ružne.
Burleska- vrsta pozorišnog ili filmskog djela koja karakterizira komično pretjerivanje i karikaturalno iskrivljenje stvari sa ciljem da se izazove smijeh.
Travestija- književni tekst kojim svojim namjerno neusklađenim stilskim postupkom ismijava nešto što je samo po sebi uzvišeno i ozbiljno.
Način gradnje likova
Don Kihot i Sančo Panza su dva suprotna lika te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali, začudo su njih dvojica našli neki zajednički interes i privlače se možda više nego što bi trebali. Spoj sanjara i realiste daje neponovljivo djelo koje se održalo čak 400 godina. Predstavljaju dva svijeta koliko suprotna, toliko i povezana: ludost i razum, mašta i stvarnost, bezumnost i smirenost i obraz. Oni se odudaraju i privlače i tvore duboko jedinstvo što se zove život.
Don Kihot- Alonso Kijano: visok, mršav, ljubitelj lova i veliki ranoranilac. Za njegovu karakterizaciju Miguel de Servantes koristi grotesku i ironiju kako bi ismijao vitezove. Za Sančo Panzu upotrebljava samo grotesku. Kada se njih dvojica sastave, dolazi do kontrasta (Asteriks i Obeliks, Tom i Džeri). Što su likovi kontrasniji, to ih više pamtimo. Don Kihot srlja, Sančo Panza misli.
Sančo Panza je krenuo na put zbog nagrade. Nepismen je i zbo toga ne može promijeniti život svoje porodice ukoliko ne nađe posao. Ipak, kratko nakon što ga donije, napušta otok i vraća se Don Kihotu. Dok je bio na otoku, sudio je pravedno vodeći se moralnim zakonom. Imao je samo životnu školu. Vlast je bolest od koje se ne može izliječiti. Vlast znači novac i moć. Sančo Panza se sam izliječio, to jest izliječila ga je njegova odanost Don Kihotu.
Postoje Božiji i ovozemaljski zakoni. Ovozemaljski zakoni nisu savršeni i time ne mogu svakoga zadovoljiti.
Karakteri- ističu se postupcima likova
Ahilej i Don Kihot: Ahilej je idealiziran, a Don Kihot nije
Lik-tip: Ahilej, Hektor, Prometej, Tvrdica itd. (sve najbolje osobine)
Don Kihot je djelimično parodija Ahileja, to jest lik-tipova.
Bilo koje djelo ima fiktivni početak i fiktivni kraj i u njima se pojavljuje lik-tip. Na primjer, Gilgameš nije takav i on se mijenja, to jest njegov karakter. To je kretanje lika karatkera. Don Kihot nije isti na početku i na kraju i zato je on lik romana karaktera.
Sančo Panza je hedonista (uživa u ovozemaljskim darovima).
Don Kihot, tehnički gledano nije lud. Čak i da jeste, njegovo ludilo se samo razlikuje od ludila ostalih. Normalno je iluzija.
Antonija- Don Kihot joj ostavlja kuću ali joj naređuje da se ne uda za čovjeka koji čita viteške romane.
Motiv
Lajt motiv u djelu je hrabrost.
Ideja
Reformacia i protureformacija u Europi u XVII i XVIII stoljeću.
Reformacija je vjerski i društveni poredak (pokret) koji je nastao u Europi u XVI stoljeću. Bio je pokušaj uništavanja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvi što je dovelo do uspostave reformiranog kršćanstva.
Reformacija se srušila sa Crkvom i stavila pod upitni primat Pape. Renesansno shvatanje života je srušilo onaj autoritet koji je Crkva imala u srednjem vijeku; ljudi su naučili da žive na nov i slobodniji način. Vladari i građanstvo u centralnim i sjevernim dijelovima Europe odbijali su da se pokore vlasti pape iz Vatikana. Tako su nastale nove kršćanske zajednice (protestanti, luterani, balvinisti itd.) koji su se odvojili od Crkve.
Vjerska reformacija je započela buntom jednog svećenika koji je bio toliko predan instituciji kojoj je pripadao da je smatrao da je treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luter 31.10.1517. odlučio da na vrata crkve u Vitenbergu zakači svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju Crkve.
Više informacija potražite u eseju o Don Kihotu
http://lektireieseji.blogspot.ba/2015/11/donkihot-donkihot-je-roman-karaktera.html
Nema komentara:
Objavi komentar