Ep o Gilgamešu

Uvod

"Ep o Gilgamešu" je ep bez pisca pošto je samo legenda stare Mezopotamije. Nakon raznih pustolovina, gubljenje prijatelja Enkidua, Gilgameš kreće na putovanje ka Utnapištimu da se raspita za besmrtnost. Prolazi kroz razne pustolovine da bi našao taj lijek koji gubi i umire u svojoj palati.

Fabula

1. Opis Gilgameša i njegovog grada Uruka i nastanak Enkidua kojeg zavodi žena, a Gilgameš sniva san o njemu.

2. Borba između Enkidua i Gilgameša. Gilgameš ga pobjeđuje, a Enkidu pada pod noge kraljeve majke Rišat koja ga prima kao sina. Kreću u Kedrovu šumu da ubiju njenog čuvara Humbabu. Pomaže im bog sunca, Šamaš.

3. Bijeg Enkidua i obraćanje Šamašu; sam u podzemlju; prinošenje žrtve.

4. Odlazak Humbabe, a majka moli Šamaša da štiti Gilgameša i Enkidua. Enkidu posustaje, ali ga Gilgameš tješi.

5. Putovanje kroz šumu, savlađivanje Humbabe. Kreću dalje i stižu na Božiji brijeg gdje ubiaju Humbabu. Povratak.

6. Očarava božicu Ištar koju odbija Gilgameš, a ona moli Amuna (oca) da pošalje bika kojeg ubijaju Gilgameš i Enkidu, a ona ga proklinje.

7. Enkidu priča Gilgamešu posljednji san- da ga je zgrabio orao i bacio. Enkidu oboljeva od groznice od koje i umire.

8. Gilgameš, nakon Enkiduove smrti, tuguje šest dana i šest noći, a sedmi dan ga sahranjuje. Lutajući po stepi razmišlja o Enkiduu i boji se smrti.

9. Dolazi do čuvara vrata bogova Siduri Sabitu. Pušta ga i pronalazi lađara i prelaze vode smrti do ostrva života, a otkrivaju tajnu o bogovima.

10. Utnapištim opisuje Gilgamešu poplavu koja je trajala šest dana. Saznaje tajne o bogovima. Povratak.

11. Poziva čarobnjaka da mu pozove Enkiduov duh, ali on mora otići u podzemlje. Gilgameš se vraća u palatu gdje umire.

Odiseja

Uvod

"Odiseja" je Homerov (uslovno rečeno) ep koji govori o povratku Odiseja kući nakon Trojanskog rata. Zbog toga se može reći da je "Odiseja" djelimično nastavak "Ilijade". Tokom vraćanja Odisej nailazi na razne pustolovine.

Fabula

Telemah pokušava da nađe Odiseja dok se Odisej vraća kući nakon Trojanskog rata. Odisej se tokom putovanja susreće sa raznim iskušenjima, a prva od njih su zapravo sirene koje Odisej sluša dok je privezan za jarbol kako ne bi postao njihova žrtva. Nakon toga slijedi dolazak na ostrvo kiklopa (grad Izmaros), a jedan od njih, Polifem, ih zarobljava (zatvara u pećinu) i jede jednog po jednog. Odisej ga napija i kolcem mu izbija oko. Bježe privezani za ovnov trbuh. Potom slijedu odlazak na ostrvo boga Eola (lov na jelene). Onda odlaze kod božice Kirke koja njegove drugove pretvara u svinje hranom i pićem. Kada dođe kući, ne prestavlja se kao Odisej već kao prosijak.

Tema

Nakon završetka Trojanskog rata, Odisej se vraća kući (na otok Itaku) da spasi svoju suprugu, Penelopu, od raznih prosaca.

Ideja

Želja za novim avanturama, iskustvima, testiranje svojih vještina i otkrivanje nove, zanimljivije strane svijeta- pustolovni ep.

Zaključak

U "Odiseji" Homer je ostvario niz povezanih radnji čvrsto vezanih za glavnog lika, Odiseja. Također, zastupljeni su niz mitoloških čudovišta i načina na koje se Odisej izvukao. Razlika između "Ilijade" i "Odiseje" je ta da se u "Ilijada" pjeva o ratu punom patnje, borbe i sličnog, dok se u "Odiseji" pjeva o prepletanju mnogo različith događaja. Ova dva djela su potpuno različita, ali se smatra da "Ilijada" ima historijsku pozadinu, mada ona još nije dokazana. "Odiseja" nije historijski događaj, nego je neka vrsta priče o povratku ratnika iz najveće bitke u tom periodu. Homer je u oba djela detaljan. Ispjevao je ovo djelo opisujući sa jedne pojedinosti na drugu sve dok se ne pregleda cijelo to događanje zajedno sa njegovom prošlošću i budućnošću. Odisej je primjer mudrog, strpljivog i upornog čovjeka koji u "Ilijadi" predstavlja diplomata, dok je u "Odiseji" osoba koja će pripremiti zasjedu prije stupanja u borbu. Primjer njegove mudrosti se može vidjeti u X pjevanju, gdje Kirka pretvara njegove drugove u svinje dok on šeta u šumi i susreće boga Hermija koji mu daje savjet i travu koja će ga osloboditi od čari boginje Kirke. Vezanje za jarbol kod sirena predstavlja kontrolu nad samim sobom. Zbog toga se ruši čitav mitološki koncept o sirenama. Odiseja znači život dok Odisej znači putnik.

Ilijada

Uvod

Jedna od najpoznatijih Homerovih epova je bila "Ilijada". "Ilijada" je nastala u VII stoljeću stare ere. Nije bila klasično književno djelo, već kao neka "historijska enciklopedija". U "Ilijadi" se spominje bogata grčka religija koja je zastupljna u tom periodu.

Biografija pisca

Homer je ime legendarnog starogrčkog pjesnika za kojeg se ne zna tačno kada je živio, ali se pretpostavlja da je živio negdje između VII i VIII stoljeća prije nove ere jer su tada dovršeni njegovi epovi, "Ilijada" i "Odiseja". Ime mu je povezano sa sljepomoćom- "onaj koji ne vidi". Zamišljalo ga se kao stara, slijepa i siromašna putnika koji je putovao i živio od recitiranja svojih pjesama. Međutim, uzevši u obzir Homerovo živopisno opisivanje, malo je vjerovatno da je zasta bio slijep. Njegov jezik je jezik koji nikad nije nio korišten u narodu. To je stari jonski dijalekt. Kod proučavanja Homerovih epova, došlo se do zaključka da su vrlo česte poredbe koje opisuju događaje, produpljuju ih i rasvjetljavaju mnoštvo pojedinosti. U Homerovom jeziku postoji 10 glagola koji znače "gledati" te brojni atributi za opisivanje bitke, a česti su motivi oružja, borbe, sahrane i slično. Pjesnik retardacijom postiže usporavanje unutar epa. 1397. godine je Samuel Batler šokirao javnost djelom "Homer- ko je ona?" tvrdeći da je "Ilijadu" napisala žena. Tu se izradila ideja Gravesa sa romanom "Ronovo otkrivanje Homera". Ali, bez obzira na sumnje, mnogi istinu smatraju teorijom o jedinstvenoj pjesničkoj obradi. Tu dolazimo do takozvanog "Homerovog pitanja" koje se bavi samim postojanjem Homera i njegovim autorstvom. Za neke je "Homer" naziv za skupinu ljudi koji su napisali njegove epove, a dokaz tome je isprekidan redsolijed događaja u epovima.

Fabula

Na početku same priče o Trojanskom ratu, koji je pozadina "Ilijade", postoji molba svećenika Hrisa za otkup svoje kćerke od Ahajaca koja je bila privedena nakon pada Tebe. Oduzimaju Ahileju robinju Briseidu što ljuti Zeusa. Helena bježi sa Parisom. Dolazi do Trojanskog rata u kojem učestvuju i bogovi.  Jedan od najboljih ratnika Troje je Hekror, a od Ahajaca je Ahilej. Hektor ubija Ptrokla misleći da je Ahilej. Ahilej osvećuje Patrokla ubijajući Hektora i vodeći ga ka svom šatoru. Hektorov otac (Prijam) otkupljuje Hektorovo tijelo i sahranjuje ga i tako završava "Ilijada", što znači da se ne spominje pad i spaljivanje Troje.

Tema

Tema se nalazi na samom početku epa, budući da za epove važi pravilo in medias res- u središte stvari. Tema se nalazi u invokaciji (izazivanju muza), a sama tema nije Trojanski rat, već Ahilejeva srdžba. Samim time zaključujemo da vrijeme radnje nije čitav Trojanski rat, već samo zadnja godina istog.

Ideja
Rat je besmislen te ga Homer "Ilijadom" pokušava zgaditi. Započinju ga ljudi koji se znaju, mada u njemu ne ratuju, a međusobno se ubijaju ljudi koji se ne znaju. Žena je, prema nekim teorijama, uzrok Trojanskog rata. Međutim, može se reći da je žena samo kolateralna šteta, povod Trojanskog rata. Te zemlje su vjerovatno i prije bile u lošim odnosima. Ni jedan dobar vladar ne bi počeo rat samo zbog jedne osobe.

Uloga bogova u ratu
Sami rat je zapravo i počeo zbog bogova. Glavni uzrok je Afrodita. Kada počne rat, bogovi su ti koji povlače konce. Oni su igrači, a ljudi su figure šaha. Ljudi su samo koleteralna šteta u sukobu bogova.

Likovi
Ahilej je jedan od glavnih junaka "Ilijade". On je osoba koja bi radije izabrala rat, neko veliko dostignuće u životu nego miran, siguran život bez dileme.
Hektor je Ahilej Troje. Obojica su plemeniti, emocionalni i odgovorni.
U svakom slučaju, likovi u "Ilijadi" predstavljaju svoj narod. Nije ni čudo što je Ahilej nepobjedljiv jer se u antici, to jest u epovima antike, upotrebljavao arhetip.

Karakterizacija Ahileja 
Ahilej je, iako je najjački ratnik, tužan i bijesan. Sama tema djela je njegova srdžba. Stalo mu je do Briseide, a Agamemnonu je htio da dokaže svoju moć. Povrijeđen je njegov muški ponos. Zbog toga se povlači iz rata. Agamemnonmu nudi svoje kćerke. Odisej dolazi kao pregovarač (mudrost, ubjedljivost, elokventnost, strpljivost, upornost i oratorstvo čine dobrog diplomatu).
Osjećanja: tuga, krivica, ljutnja, očaj, bijes, želja za osvetom (prvi znak slabosti). Hektora vuče oko zidina Troje jer je zasljepljen osvetom koja se pretvara u mržnju.
Njegova dvojba se dešava kada ga Prijam moli da mu vrati tijelo Hektora. Tada je vidio svog oca u ocu Hektora i zamišljao ga je kako moli za njegovo (Ahilejevo) tijelo i zbog toga je Prijamu vratio tijelo Hektora.

Epske odlike u djelu
Postoji događaj.
In medias res.
Epski deseterac.
Objektivni pripovjedač- pripovijeda se "iz očiju" više likova i tako se kroz više subjektivnosti postiže objektivnost.
Epika nema prostor za opisivanje.
Junak i sukob su prisutni.
U epskim djelima antike ne postoji jin-jang gradnja likova, već su likovi ili potpuno zli ili potpuno dobri.
Pjesnik je smiren, ne prepušta se svojim osjećanjima i time ne otkriva svoje vlastito mišljenje, duševno stanje u određenom trenutku.

Don Kihot

Biografija pisca

Miguel de Servantes je rođen nedaleko od Madrida, u Alkala de Henaresu. Bio je četvrto od sedmero djece siromašne porodice. Često je mijenjao mjesto prebivališta . Školovao se u rodnom mjestu gdje je počeo pisati prve pjesme. Sa 20 godina se odselio u Italiju gdje je bio vojnik. 1571. godine učestvuje u velikoj pomorskoj bici protiv Turaka. Tu je ranjen i od te rane mu se osušila njegova lijeva ruka. Zarobili su ga gusari pri njegovom povratku u Španiju u Mareseju te su ga odveli u Alžir. Nekoliko je puta pokušao pobjeći, a 1580. godine je otkupljen i vraćen u Španiju. Od pisanja nije imao ništa pa je radio teške poslove, a zbog manjka novca je nekoliko puta bio u zatvoru. Ženi se u 37. godini. Imao je jednu nezakonitu kćer o kojoj se brinuo. Od 1582. godine se posvećuje literaturi. Tri godine kasnije izdaje pastoralni roman "Galata", ali mu to ne donosi mnogo novca i slave. Propast bankara ga vodiu zatvor gdje piše prva poglavlja "Don Kihota" sa kojim postiže veliki uspjeh. U mladosti je čitao Roterdamskog. Napisao je dobrih oktava, poslanica, tereina i romansi, "Put na Paras" je poema u tercama u dva pjevanja. Napisao je oko 30 djela za pozorište, ali sačuvana su samo dva: "Alžirski događaj" i "Opsada Numancije". Pravog sebe je pronašao u "Don Kihotu". Zadnje djelo je herojsko-viteški roman "Persiles and Sigismunda", objavljen posmrtno.

Smijeh
Veća je vjerovatnoća da ćemo se smijati ako smo u društvu nego ako smo sami. Bebe se smiju prije nego što nauče jezik, čak i ako su slijepe ili gluhe. Ima 1000 jezika, a svi se smijemo na isti način. Naš mozak "voli" da predviđa što će se naredno desiti i to je naša evolucionarna prednost. Tako kada nešto počne kao što mi očekujemo i odjednom se promijeni i iznenadi nas, mi reagujemo smijehom i mi smo tada nešto novo naučili. Smijemo se nekim nelogičnim stvarima, na primjer psu koji je obučen kao čovjek i pametnom igranju riječi. Drugim riječima, komedija je o učenju na zanimljiv način. Zato nam drugi put jedna te ista šala neće biti smiješna. Epiglotis je mjesto gdje dolazi do smijeha. Pritišće žice i tada dolazi do smijeha.

Vrste smijeha
Humor- najbliži oblik smijeha (smijeh kroz suze)
Ironija- sastoji se u kazivanju riječi čije značenje je suprotno od onoga što se zaista očekuje (kukavica da je hrabar)
Satira- upotrebljava se u situacijama kada su negativne osobine neke ličnosti tolike da uništavaju ljudskosti u čovjeku; ismijavanje vlasti
Sarkazam- pojačana ironija; kroz smijeh se prenosi poruka
Groteska- izraz koji se prvobitno upotrebljavao za dekorativne forme u skulpturi, slikarstvu i aritekturi koje su bile karakteristične po oblicima sa apsurdnim, ružnim ili karikaturnim iskrivljenjem. Danas označava oblik sa apsurdnim natprirodnim, nenormalne, izopačene, čudne ili ružne karakteristike, a posebno na one koje su istovremeno uzvišene i ružne.
Burleska- vrsta pozorišnog ili filmskog djela koja karakterizira komično pretjerivanje i karikaturalno iskrivljenje stvari sa ciljem da se izazove smijeh.
Travestija-  književni tekst kojim svojim namjerno neusklađenim stilskim postupkom ismijava nešto što je samo po sebi uzvišeno i ozbiljno.

Način gradnje likova
Don Kihot i Sančo Panza su dva suprotna lika te bi se trebali odbijati, barem u pravom svijetu. Ali, začudo su njih dvojica našli neki zajednički interes i privlače se možda više nego što bi trebali. Spoj sanjara i realiste daje neponovljivo djelo koje se održalo čak 400 godina. Predstavljaju dva svijeta koliko suprotna, toliko i povezana: ludost i razum, mašta i stvarnost, bezumnost i smirenost i obraz. Oni se odudaraju i privlače i tvore duboko jedinstvo što se zove život.
Don Kihot- Alonso Kijano: visok, mršav, ljubitelj lova i veliki ranoranilac. Za njegovu karakterizaciju Miguel de Servantes koristi grotesku i ironiju kako bi ismijao vitezove. Za Sančo Panzu upotrebljava samo grotesku. Kada se njih dvojica sastave, dolazi do kontrasta (Asteriks i Obeliks, Tom i Džeri). Što su likovi kontrasniji, to ih više pamtimo. Don Kihot srlja, Sančo Panza misli.
Sančo Panza je krenuo na put zbog nagrade. Nepismen je i zbo toga ne može promijeniti život svoje porodice ukoliko ne nađe posao. Ipak, kratko nakon što ga donije, napušta otok i vraća se Don Kihotu. Dok je bio na otoku, sudio je pravedno vodeći se moralnim zakonom. Imao je samo životnu školu. Vlast je bolest od koje se ne može izliječiti. Vlast znači novac i moć. Sančo Panza se sam izliječio, to jest izliječila ga je njegova odanost Don Kihotu.
Postoje Božiji i ovozemaljski zakoni. Ovozemaljski zakoni nisu savršeni i time ne mogu svakoga zadovoljiti.
Karakteri- ističu se postupcima likova
Ahilej i Don Kihot: Ahilej je idealiziran, a Don Kihot nije
Lik-tip: Ahilej, Hektor, Prometej, Tvrdica itd. (sve najbolje osobine)
Don Kihot je djelimično parodija Ahileja, to jest lik-tipova.

Bilo koje djelo ima fiktivni početak i fiktivni kraj i u njima se pojavljuje lik-tip. Na primjer, Gilgameš nije takav i on se mijenja, to jest njegov karakter. To je kretanje lika karatkera. Don Kihot nije isti na početku i na kraju i zato je on lik romana karaktera.
Sančo Panza je hedonista (uživa u ovozemaljskim darovima).
Don Kihot, tehnički gledano nije lud. Čak i da jeste, njegovo ludilo se samo razlikuje od ludila ostalih. Normalno je iluzija.
Antonija- Don Kihot joj ostavlja kuću ali joj naređuje da se ne uda za čovjeka koji čita viteške romane.

Motiv
Lajt motiv u djelu je hrabrost.

Ideja
Reformacia i protureformacija u Europi u XVII i XVIII stoljeću.
Reformacija je vjerski i društveni poredak (pokret) koji je nastao u Europi u XVI stoljeću. Bio je pokušaj uništavanja duhovnih i strukturalnih promjena u Crkvi što je dovelo do uspostave reformiranog kršćanstva.
Reformacija se srušila sa Crkvom i stavila pod upitni primat Pape. Renesansno shvatanje života je srušilo onaj autoritet koji je Crkva imala u srednjem vijeku; ljudi su naučili da žive na nov i slobodniji način. Vladari i građanstvo u centralnim i sjevernim dijelovima Europe odbijali su da se pokore vlasti pape iz Vatikana. Tako su nastale nove kršćanske zajednice (protestanti, luterani, balvinisti itd.) koji su se odvojili od Crkve.
Vjerska reformacija je započela buntom jednog svećenika koji je bio toliko predan instituciji kojoj  je pripadao da je smatrao da je treba promijeniti na bolje. Tako je Martin Luter 31.10.1517. odlučio da na vrata crkve u Vitenbergu zakači svojih 95 teza o indulgencijama, dogmama i uređenju Crkve.

Više informacija potražite u eseju o Don Kihotu
http://lektireieseji.blogspot.ba/2015/11/donkihot-donkihot-je-roman-karaktera.html

Hamlet

Biografija pisca

Vilijam Šekspir je rođen 23.4.1564. godineu Stretfordu na Avonu kao treće i najstarije muško dijete od osmero djece. Otac mu je bio ugledan i imućan građanin, trgovac, zanatlija i član Općijskog vijeća. Čak je i 1591. godine postao gradonačelnik Stretforda na Avonu. Vilijam je pohađao školu u rodnom kraju te je učio latinski. Čitao je Cicerona, Plauta i Vergilija. Pretpostavka je da je 1578. godine naputio školu zato što je biznis njegovog oca pošao po zlu i  ne postoje podaci o njemu do njegove 18. godine. Oženio se 1582. godine sa ženom koja je bila osam godina starija od njega. Kasnije je postao glumac i dramski pisac. Najbolja djela je napisao nakon smrti supruge.

Napisao je 34 drame, 154 soneta i nekoliko pjesama.

1. Rana drama- renesansni humor, bujan jezik (30 hiljada riječi opus), visoka retorika: "Romeo i Julija" (burleska), "Mletački trgovac", "Henrik IV", "Ričard VII". Postavio je temelje tragedije.

2. Zrelo doba- velike tragedije

3. Poznije doba- "Mjera za mjeru" i "Kresida". Posljdnje tragedije su "Zimska priča" i "Oluja".

Umire  1616. godine.

Elizabetansko doba

Razdoblje vladavine engleske kraljice Elizabete I i vrijeme velikog kulturnog procvata.

-Gluma slabo cijenjena i plaćena

-1576. godine prvo kazalište. Dotad su glumci putovali.

-Žene nisu smjele sudjelovati, a umjesto njih su glumila djeca mlađa od 18 godina.

-Ljudi su svaki dan očekivali novu predstavu.

Njen moto: "video et taceo"- "vidim ali šutim". Odjeća je simbol socijalnog statusa. Dolazi do ekonomskog razvoja, trgovine i novca, a Engleska postaje kolonijalna sila.Nije bilo scenografije, drame su izvođene popodne.

Globe- pozorište sa novim postavkama

Drama u renesansnoj Engleskoj

Nastala je u periodu vladavine kraljice Elizabete I- renesansna drama. Razvo ove drame, od pojave prve renesansne komedije do njenog gašenja u građanskom ratu (1642.) je jedna cjelina. Renesansna drama je nastala na osnovu srednjovijekovne tragedije i pod klasičnim utjecajima. Mirakule- kraća prozna djela kojima su predstavljena čudesa (najčešće biblijska). Obrazovana publika je uživala u Plautovim djelima, ali i u anonimnim djelima.

Drame su izvodili amateri.

Blankvest- osnovni stih engleske drame (nastao iz ditiramba). Nema rimu. Nastao je u Italiji, ali je svoj vrhunac doživio u Engleskoj. 

Šekspir je bio petrarkista (Šekspirov/engleski sonet- 3,3,3,1). Pisao je tragedije, komedije i dramsku hroniku.

Osobine engleske drame:

1. Sloboda u odnosu na klasične kanone

2. Mješavina komičnog i tragičnog (takozvani dvostruki zaplet)

3. Odsustvo dramskog jedinstva

4. Drama u drami

5. Neverbalna komunikacija- pantomima

6. Prerušavanje

7. Hor

8. Prolog

9. Epilog

10. Maska

11. Muzika

12. Igra

13. Pozornica je antiilustrionistička- neposredan kontakt između glumaca i publike, bez optičkih varki.

Teorija tragedije
Tragedija je nastala u antici- Eshil, Sofoklo i Euripid. Ponovo je obnovljena u renesansi. U Italiji je oponašan Sofoklov model čvrsto komponirane dramske forme sa potpunim jedinstvom vremena, prostora i radnje. U Engleskoj je stvoren jedan otvoren dramski stil i oblik u kojem se radnja slobodno odvija u vremenskoj isprekidanosti i na različitim mjestima u kojima se uzvišeno miješa sa prostim i patetično sa komičnim. Međutim, to je i dalje djelo u kojem najpotpunije dolazi do izražaja ono osjećanje svijeta koje nazivamo tragičnim.
Junaci se sreću sa silama koje su daleko jače od njih, pa je njihovo stradanje neizbježno. Zato se javlja osjećanje sudbonosnog i kobnog toka zbivanja koji čovjeka vodi u propast. Ako su junaci uzviđeni, onda je i njihova propast strašnija.
Tragičnost ne dolazi toliko do izražaja u samom raspoloženju koliko u tokovima zbivanja, kako mora patiti i stradati.
Hamletovi likovi su i junaci i žrtve događaja u kojima su stradali.
Tragična slika svijeta kod čitatelja izaziva najdublji i najsloženiji estetski doživlaj- katarza, kako je nazvao Aristotel.
Obilježja:
1. Tragični junak
2. Tragični sukob (mišolovka)
3. Tragična krivica (ubistva)
4. Završetak
5. Uzvišeni stil
6. Katarza
Za razliku od Aristotela, ovdje je naglasak na Hamletu, a ne na njegovom mislima.

Monolog
Monolog je govor kojeg daje osoba  iznoseći pri tome vlastite misli naglas ili obraćajući se publici direktno, čitatelju ili liku. Može se javiti i u obliku pjesme.
U drami postoje dva osnovna tipa monologa:
1. eksterni (vanjski)- kada se glumac obraća ili drugoj osobi koja se tenutno ne nalazi na sceni ili publici
2. interni (unutarnji)- obraćanje samom sebi. To je introspekcija koja ljudima, to jest gledateljima otkriva unutarnje motive. Često se koristi i u tehnici "lavina misli".
Dramski monolog- pjesnik iznosi poglede govornika, to jest lika, obraćajući se slušatelju koji pjesniku ne odgovara- Robert Brauning
Pojam "monolog" se koristi za narativni stih  koji je ponekad komičan, obično dramatičan ili sentimentalan i izvodi se u muzičkim salama i tokom kućnih zabava u kasnom XIX stoljeću i ranom XX stoljeću (Albert Kami- "Stranac").
Monodrama- vrsta drame u kojoj je tekst dodijeljen samo jednom liku koji putem monologa govori o svom tekstu.

Kompozicija djela
Pet činova
Legenda o Hamletu se spominje i IX stoljeću i potiče iz starih, drevnih skandinavskih saga koje su indoeuropskog porijekla. Prvi put ih je zapisao dramski pjevač Sakso Granatikus u XIII stoljeću.
Vrijeme radnje: XVI-XVII stoljeće,
Mjesto radnje: danski kraljevski dvorac Elsinore
U Šekspirovo doba nije postojala podjela drame na činove i prizore, već su u XVII stoljeću, u vrijeme klasicizma postala prava drama, budući da su klasicisti bili opterećeni pravilima.
Sukobi:
1. Hamlet-Klaudije: ubica, loš vladar
"Nešto je truhlo u državi Danskoj."- Izgleda sve OK, ali se unutra nešto loše dešava.
2. Hamlet-majka
3. Hamlet-svijet: razočaran u ljude
4. Hamlet-sam sa sobom: nedoumica "biti ili ne biti"

Mišolovka- krimi pozorišni komad od Agate Kristi. Hamlet iskorištava dolaak glumaca i sugerira im da izvedu komad "Mišolovka" napisan upravo onako da bi kod kralja izazvao reakciju.
Plagijat- čin prisvajanja ili kopiranja tuđeg pisanog, umjetničkog ili drugog kreativnog rada u svoj vlastiti, bilo djelimice ili u potpunosti bez navođenja izvornog izvora ili autorstva. Šekspirova djela nisu plagijati. To je dokazao američki kriptograf Vilijam Fridman.

Oprost u monoteističkim religijama
Judaizam- "oko za oko, zub za zub"
Kršćanstvo- okretanje drugog obraza "Ko ti opali šamar, okreni glavu i ponudi mu drugi."
Islam- osveta je dozvoljena, ali je veće djelo ukoliko se osobi oprosti

"Biti ili ne biti"
Hamlet je zamjenice ja, moj, meni zamijenio zamjenicama mi, naš, nama i tako izjednačio svoju sudbinu sa sudbinama svojih ljudi. izlaz iz životnih poteškoća, razmišlja Hamlet, čovjek bi mogao potražiti u samoubijstvu, ali ga od takvog očajničkog čina sprječava strah od života nakon smrti, a taj život bi mogao biti gori od ovozemaljskog.
"Prevod" monologa: "Ubiti ili ne ubiti (strica), počiniti ili ne počiniti (samoubijstvo), živjeti ili ne živjeti...."

Funkcija mnologa "bili ili ne biti" u drami
Hamletov monolog predstavlja njegov sukob sa samim sobom. U tom monologu izražava svoje nedoumice ili dvoumljenje. Da li da izabere život ili smrt, da li da ubije ili da pobjegne od stvarnosti. On si postavlja taj problem i ni jedan vanjski događaj mu ne može više škoditi kao on samom sebi. Njegov problem je to što on postoji u ovom svijetu i zapravo ga je strah od borbe sa samim sobom. Hamlet je zbunjen, tužan i ograničen mladić u potrazi za istinom. Živi u svijetu izdaje i zla, gdje niko nije iskren, a osobito prema njemu. Zato se on povlači u sebe i pravi se da je lud. Svojim riječima izaziva sve oko sebe da bi saznao istinu o ubijstvu svog oca. Hamlet je veoma neodlučan što pokazuje njegov monolog "biti ili ne biti". Kroz neke od njegovih monologa možemo primjetiti da je arogantan ili je to on samo htio da pokaže drugima.

Klaudije- karakterizacija lika
Klaudije je Hamletov stric koji je ubijstvom brata naslijedio danski tron i oženio se bratovom ženom. Bio je veoma lukav i svaki svoj korak je pažljivo osmišljao. Bojao se Hamleta jer je on pravi nasljednik, pa je njegovo ludilo okrenuo protiv njega. Iz njegovih monologa se vidi da je svjestan svojih grijeha i da sebe smatra krivim te ima želju i volju da moli za oprost tih grijeha, ali osjećaj krivnje je jači od želje za oprostom. Zbog svojih postupaka, Klaudije je na kraju upao u jamu koju je sam iskopao.

Hamlet i Ofelija
Smatra se da je Hamlet poludio zbog Ofelije. Ofelija je kćerka Polonija. Hamlet je odbija zato što sumnja u nju jer je ona kćerka čovjeka koji ima visoku poziciju. To dovodi Ofeliju do ludila jer se prepala da ju je Hamlet prestao voljeti i zbog toga se utapa, uprkos tome što se pokazala odanom i moglo joj se vjerovati. Hamlet se boji greške da ne bio završio kao otac.

Karakteristike humanizma i renesanse u djelu
U doba renesanse čovjek je stavljen u centar pažnje, a ne njegov odnos prema Crkvi. To je slobodan i nezavisan čovjek od srednjovijekovnih dogmi. To je neko ko preispituje svijet oko sebe i samog sebe. U ovoj drami je akcenat stavljen na ljudske osjećaje. Na početku je to Hamletova ljubav prema Ofeliji, a kasnije se javlja sumnja koja je prisutna sve do njetove smrti. Na neki način ta sumnja ne čini Hamleta renesansnim likom jer, iako je bio obrazovan, njemu to znanje nije pomoglo da prevaziđe taj osjećaj. On sumnja u sve ljude koji ga okružuju. Sumnja u svoje postojanje, ne može odlučiti da li je bolje živjeti ili umrijeti. Sa druge strane, bogatstvo riječi i izraza u njegovim monolozima svjedoči da je Hamlet mislilac i da je njegova ličnost svestrano razvijena što su odlike renesansnog čovjeka.

Motiv zločina i kazne
Glavni motiv u djelu je motiv zločina i kazne jer se Hamlet sve vrijeme preispituje da li bi on trebao izvršiti kaznu koja bi po pravilu trebala stići kralja Klaudija. Kada je Hamlet dokazao da je Klaudije ubica, naplatio je taj zločin.

Zapis na Šekspirovom grobu
"Ivdicio pylium, genio Socratem, arte Maronem. Terra legit, populus macret, Olypmus habet."- Po mudrosti Nestor, po genijalnosti Sokrat, po umjetnosti Vergilije. Zemlja pokriva, narod plače, a Olimp ga ima.
Nestor je u grčkoj mitologiji sin kralja Neleja. U Homerovoj "Ilijadi" je jedan od najpametnijih Grka koji su otišli u Trojanski rat.
Sokrat je grčki filozof i Platonov učitel. Bavio se moralom, to jest razlikovanjem dobra i zla.
Vergilije je poznati književnik Starog Rima.

Zaključak: nemoć pojedinca da iskorijeni nepravdu
Hamlet je prisiljen na izbore.
Šekspirologija- legitimna nauka i nudi veliki broj hipoteza o tumačenju.
Tolstoj: "Hamlet pogubno djeluje na čitatelje i gledatelje."
T.S.Eliot: "Hamlet je Mona Liza literature."
Hamletova osveta je jedna slučajnost. On mnogo traži od života, a svaku nepravdu doživljava kao ljudski pad i poraz. Osjećajan, a njegov ton glasa je uvijek isti- gorak, dubok i definitivan. Zarobljenik je svog uma. Žali što Bog nije dozvolio samoubijstvo. Psihologija je okosnica "Hamleta". Hamlet je na kraju rekao Horaciju da priča istinu jer će ona uništiti zlo.

Kanconijer- zbirka pjesama

Biografija pisca

Frančesko Petrarka je rođen u u Arezu 1304. godine, dvije godine nakon što mu je otac prognan iz Firence. Tri godine kasnije rođen j  i njego brat Gerardo koji će snažno utjecati na Petrarkin duhovni razvoj. Od 1316. godine počinje studirati pravne nauke u Manpeliju, a iz tog perioda potiču i njegovi najstariji stihovi na latinskom jeziku, povodom majčine smrti. 1320. godine nastavlja sa Gerardom studij prava u Bolonji. Pjesnički uspjeh je ostvario 1326. godine u Avinjonu i tu mu je karijera bila osigurana do kraja svog života. Sudbonosni datum je 6.4.1327. kada je prvi put vidio Lauru koju je u svojoj poeziji  uzdigao do simbola slave, nadahnuća, kao i svoju neispunjenu, idealnu, opsesivnu i fatalnu ljubav. Nikada nije dokazano stvarno postojanje Laure, pa je ona ostala pjesnička fantazija. Ali, ona je u "Kanconijeru" stekla besmrtnost. Međutim, njeno postojanje apsolutno nije bitno za djelo sa aspekta književnosti. U Avinjonu se zainteresovao za pisce poput Cicerona i Vergilija, a posebno Svetog Augustina. Od 1333. godine putuje po europskim gradovima, a od 1336. po Italiji. 1340. je okrunjen na kapitolu u Rimu jedinstvenim pjesničkim lovorom od Roberta Anžujskog. Umire u juju 1374. godine u Padovi. "Dantea svi cijene, a Petrarku čitaju."

Petrarkizam- pokret, sljedbenici- petrarkisti. Oni pišu po uzoru na Petrarku. Neki su đonili njegove stihove i zvali ih svojima.

Djela:

"Poznati ljudi"

"Afrika"- historijski ep o rimskom vojskovođi, o Drugim punskim ratovima

"Kanconijer"

"Zbirke rasute rime"

Struktura djela
Pjesme su raspoređene tako da u prvoj polovini knjige govore o živoj, a u drugoj polovini knjige o mrtvoj Lauri. To se najbolje vidi u ritmu koji simbolizira otkucaje srca. Dok je Laura živa, u prvom dijelu je ritam brži i samim time i otkucaji Petrarkinog srca, što očigledno znači da je u nju bio zaljubljen. U drugom dijelu, budući da je Laura mrtvi, ritam je sporiji što znači da su se njegova osjećanja smirila. Petrarkim poezni svijet je sačinjen od snova i fantazija, pejzaža, sjećanja i događaja.
366 pjesama, 317 soneta, 29 koncona, 9 sestina i 7 balada

Sonet
Sonet je pjesnička forma italijanskog porijekla astavljena od 14 stihova (dva katrena i dvije tercine) (lat. sonetto- glas, zvuk). Prvi su se pojavili 1320. godine na Siciliji među pjesnicima sicilijanske škole koji su se okupljali na dvoru Fridrika II. Tvorac je Đakobo de Lentini. Kasnije ga koriste tvorci "slatkog novog stila" među kojima je i Petrarka.
Struktura: Ima uvod, zaplet, koluminaciju i rasplet. Prvi katren je teza, drugi je antiteza i tercine su sinteza. Moraju biti prisutne pauze, bitne riječi se spominju samo jednom, posljednji stih je ključ za cijelu pjesmu, posljednja tercina sadrži misaonu bit soneta. Teme su najprije bile prve ljubavi, a kasnije i druge. Postoje tri vrste soneta: italijanski (Petrarkin) koji se sastoji iz dva katrena i dvije tercine, engleski (Šekspirov) koji se sastoji iz tri tercine i jednog distiha i francuski (Ronsarov) kod kojeg se katreni i tercine smjenjuju (4,3,4,3).

Lirika
U lirici dominiraju emocije, a forma je u obliku stiha. Nastaje u antici: himna, oda, ditiramb i elegija.Podjela unutar lirike je na osnovu motiva (ljubavne, rodoljubive, socijalne, opisne, balada, uspavanka i sonet)

Dekameron- ljudska komedija

Biografija pisca

Đovani Bokačo (1313.-1375.) je italijanski pisac i pjesnik. Jedan je od najznačajnijih predstavnika humanizma i renesanse. Prijatelj je svog savremenika, Petrarke. Plod je vanbračne veze francuske plemkinje i trgovca. 1325. godine dolazi u Napulj da stekne trgovačka znanja, a kasnije kanonska prava. Odrastao je u Firenci. Njegov otac je bio predstavnik firentinske bankarske kuće Bardi koja je preuzela nadzor nad finansijskim poslovima Roberta Ažujskog, napuljskog kralja i to je jedan od razloga njegovog odlaska tmao. Međutim, tu je Đovani bio neuspješan. Nakon posvete onome što voli, više žena će dugotrajno obilježiti njegov život. Vraća se u Toskanu nakon što propadne Bardi. 1348. godine živi u Firenci i svjedoči strahoti kuge koja je te godine harala. Posljednje dvije decenije života dolazi do velike promjene Uzrok toga je upoznavanje Petrarke u Firenci. Sreli su se više puta u različitim gradovima (Venecija, Milano, Padova) i bili su prijatelji.1362. godine se posveti humanističkim shvatanjima. Doživljava moralnu i religioznu pretvorbu. 1373. godine je pozvan u crkvu Santa Sfetano di Badici u Firenci da tumači "Božanstvenu komediju".

Dva perioda stvaralaštva:

1. poezija

2. proza (na italijanskom jeziku) a) napuljska i toskanska faza

                                                     b) okret prema humanističkim studijama

Djela: Filokolo, Filostrato, Dekameron, Elegija gospe Fjamete

Novela
Novela je u širem smislu označavana kao pripovjetka uopšte, pa se u tom smislu ože odnositi i na jednu vrstu narodne priče. U užem smislu, ona je prva specifična vrst umjetničkih pripovjetki koja se kao nova književna forma formirala najprije u "Dekameronu", a zatim u književnosti XVI i XVII stoljeća. Novela je slobodna u izboru teme, ali je po pravilu vezana za uobičajan život. Kratka je i teži čvrstoj uobličenosti i cjelovitosti. Pažnja je na ključnom događaju (osnovna radnja). Svaki detalj je funkcionalan. Prožeta je poentom i ostvaruje se uvođenjem neke neočekivane zgode. Radnja je u relativno kratkom vremenskom periodu i prostoru. Počinje unošenjem osobina likova  ili događaja koji će se obrađivati tak da će u čitatelju izazvati neko očekivanje. Bokačo je uveo individualne karakterne crte umjesto općih, ambivalentnih likova.Bokačova šema novele: motivacija ili priprema situacije, izlaz iz situacije pomoću aktivne samoincijativnosti, humanistička lekcija morala. Za razliku od epa koji se zasniva na in medias res (u centar događaja), novela počiva na ab ovo (od jajeta), što znači da se radnja razvija postepeno. "...cijeli život zbijen u orahovoj ljuski."

Kompozicija djela
Okvirna pripovijest je naziv za priču koja povezuje ili uokviruje više pripovjetki u jednu cjelinu. Takav je slučaj sa "1000 noći" i "Šeherzadom". Po nekim teoretičarima kniiževnosti, u okosnici pripovjetke se može prepoznati ona izvorna situacija iz koje se razvila pripovjedačka proza: jednom prilikom jedan čovjek priča drugom neku priču. U takvoj situaciji je u prvom planu ne samo priča, već i narator koji upravlja pričom i daje joj svoj pečat. "Dekameron" počinje komentarom, zatim slijedi priča nakon koje opet dolazi komentar pripovjedača. Javljaju se četiri teme:prvi dan- slobodna tema; drugi i treći dan- o fortuni; četvrti, peti, šesti i sedmi dan- o amoni i osmi dan- o velikodušnosti.
Dani:

1. dan - nema utvrđenu temu, kraljica je Pampinea

2. dan - neprilike sa sretnim krajem, kraljica je Filomena

3. dan - o domišljatim ljudima, kraljica je Nejfila

4. dan - o nesretnim ljubavima, kralj je Filostrato

5. dan - o sretnim ljubavima, kraljica je Fiameta

6. dan - o onima koji su se veštom dosetkom osvetili ili spasili, kraljica je Eliza

7. dan - o ženama koje su prevarile muževe, kralj je Diones

8. dan - šale žena sa muškarcima i obratno, kraljica je Laureta

9. dan - slobodna tema, kraljica je Emelija

10. dan - nema utvrđenu temu, kralj je Pamfil

Elementi humanizma i renesanse u djelu
Likovi su realistični i psihološki uvjerljivi. Čovjek je aktivan, snalažljiv, inteligentan i kritički nastrojen. Etička pouka se ogleda u odbrani svega ljudskog i prirodnog, protiv licemjerstva i lažnog morala. Daje optimističnu pouku i sliku svijeta, duhovnu i tjelesnu ljubav. Realistično opisuje ljubav, junaci pronalaze smisao na ovom svijetu. Javljaju se artizam, hedonizam, senzualizam i individualizam. Teme mogu biti erotske, tragične, ljubavne i šaljive.
"Dekameron" se smatra jednom od najznačajnijih djela koje je utemeljilo italijansku prozu na narodnom jeziku. To je srednjovijekovni alegorijski rad. Teme koje sačinjavaju "Dekameron" su ljubavne ili o lukavosti i raznim šalama. Iako je to veliko umjetničko djelosa elementima zabavnog karaktera, ipak je to jedan historijski dokument života u XIV stoljeću.
Sve priče su povezane jednom okvirnom pričom koja govori o tome kako su sedam djevojaka i tri mladića pobjegla iz Firence kako bi izbjegli kugu.

Simbolika brojeva
Broj 3- tri momka, sveto trojstvo; tri najveće teološke bitke- nada, ljubav i vjera
Broj 7- sedam djevojaka, sedam anđela, broj dana u kojima je Bog stvarao svijet, broj dana u sedmici, broj planeta na nebu (tada), broj Bokačovih ljubavnica, broj teoloških vrlina: vjera, ljubav, nada, umjerenost, izdržljivost, pravednost i moralna čistoća
Broj 10- "Dekameron" traje 10 dana, svakog dana je ispričano 10 novela
Broj 100- broj savršenstva, ukupan broj novela u djelu

Simbolika imena
Fiameta- vatrena
Eliza- zaljubljena
Pampinesa- bujna
Emilija- laskavica
Nejfila- ponovo zaljubljena
Laureta- Petrarkina Laura
Panfilo- nevjerni Bokačo
Filostrato- pobjeđen ljubavlju, odgurnuti Bokačo
Dioneo- sam autor

Okvirna priča
Djevojke i momci se susreću u utorak na misi u Santa Maria Novelli. Dogovaraju se otići na selo. Pampine predlaže da, kada stignu, svakog dana pričaju po 10 novela i krunišu najboljeg Krunisani određuje temu narednog dana. Borave dvije sedmice, ne pričaju petkom i subotom.

Značenje naziva djela
Dekameron= deka (deset) + emeron (dana)
Naziv je inspirisan srednjovijekovnim tekstom "Hexameron"- stvaranje svijeta

Karakterizacija likova 
Smatra se da su sedam djevojaka zapravo sedam jubavnica Bokača, a tri momka su sam Bokačo u različitim fazama svog života. Bokačovo sredstvo je vesela karikatura kojom stvara prirodni svijet  i naravno takve likove. Za razliku od Dantea, ovdje je život pun misterije i čovjekov život je određen slijepim slučajevima- fortuna. Bajka se javlja u samo dvije novele- o čarobnom vrtu i velikodušnosti, a legenda je izložena parodiji. Zbog toga je "Dekameron" "ljudska komedija".

Dante-Petrarka-Bokačo 
Između ovih književnika postoje velike razlike između pogleda na ljubav. Dante je obrađuje na kritički način, gotovo sudski, što je vidljivo u drugom krugu pakla. Bokačo na ljubav gleda na jedan prirodan i nekomplikovan način. Petrarka prelazi granice, njegova ljubav prema Lauri je skoro gluma, ali nije sporna. Vjerovatno je to bila mladalačka zaljubljenost, a onda je volio pisati o njoj jer je bila dobra tema i inspiracija.
Zajedničko im je to što sva trojica veću pažnju pružaju osobama, a niti jedan nije pisao kako ga samo ljubav ispunjava i zajedno sa voljenom osobom čine kompletnu i savršen sretnu osobu, bez obzira na cijeli svijet.
-glavni protagonisti su ljudi
-ideje prožete iz studija humanizma
-svaki pjeva o ili ženi
-pisali narodnim jezikom
-uvei nešto novo i unaprijedili književnost
-razvili su nove forme


Ponašanje ljudi prilikom velikih prirodnih katastrofa
Stresni događaji često mijenjaju njihov način razmišljanja, vrijednosti, navike, osjećaje i ponašanje. Uobičajno je i da normalni ljudpretrpe emocionalni stres i šok nakon suočavanja sa strsnim događajem. To se dešava odmah nakon traumatskog doživljaja ili nekoliko sati, dana, pa i mjeseci poslije. Prirodne katastrofe mogu pozitivno utjecati na porodicu i dovesti je do boljeg međusobnog razumijevanja i veće bliskosti.
Ljudi mogu ispoljavati sljedeće reakcije:
-šok i nevjerica
-obamnost
-strah
-bespomoćnost, krivnja, čežnja, stid, euforija, ljutnja, nada, nezadovoljstvo
-tjelesne povrede: široke zjenice
-neki se zatvaraju u sebe, drugi čine blud, piju i uživaju u ovozemaljskom svijetu- hedonizam

Kuga
1348. godine se javlja u Firenci.
Simptomi: "Na preponama i pod pazusima otekline koje bi narasle kao jabuka ili jaje, ruke i bedra bi se osuli modrim i crnim pjegama koje bi onda prekrile i cijelo tijelo, umiranje je u tri dana."
Širenje: "Sa bolesnika se prenosila na zdrave koji su se sa njima družili."
Svjedok: "Vidjeh na rođene oči...ako je nekog čovjeka koji je prehodno bio bolestan dotakla neka životinja... ne samo da bi se zarazio, nego bi u kratko vrijeme i umro."
Ponašanje ljudi: "Sakupljahu se i zatvarahu u kuće. Tu su vrlo umjereno uživali klonući se svakog razvrata."
"Drugi su tvrdili da je najbolji lijek puno piti, uživati, udovoljavati svakoj svojoj želji."- hedonizam kao bijeg od realnosti
"Takav je strah ispunio muškarce i žene...da je brat brata zapuštao, sestra brata, žena svog muža, čak...očevi i majke izbjegavahu da svoju djecu njeguju."

"Dekameron" i "1001 noć"
Zajedničko je da su novele koje su pisane u renesansi
"1001 noć" je postala uzor drugim novelama
Novela o Šeherzadi služi kao okvirna priča "1001 noći"
Erotični pristup
Islam je u "Dekameronu" zamijenjen katoličanstvnom, a može se reći da su tri glavna mjesta radnje ista- harem, put i dvor
Prstenasta kompozicija- sve priče unutar jedne okvirne priče

Nadahnuće
Nadahnut svakodnevnicom.
Bez grižnje savjesti prikazuje fizičku ljubav u čitavoj njenoj prirodnosti.
Povala vitalnoj mladosti i neuništivoj svježini prijateljske prirode.

U "Dekameronu" se pojavljuje prvi oblik demokratije- svi imaju pravo glasa i niko nije apsolutni vladar. Naravno, budući da postoji neki oblik vlasti čak i kod male skupinje ljudi, to dokauje da je vlast, to jest hijerarhija neophodna za pravilno funkcionisanje društva.

Božanstvena komedija- Inferno (Pakao)

Biografija pisca

Dante Aligijeri je rođen u Firenci 1265. godine, a umro je u Raveni, 1321. godine. Rođen je u drevnoj Gvelfskoj porodici . Odrasta u duhu firentinske demokratije. Učio je filozofiju i religiju. Bio je član Vijeća stotinu, a 1924. je objavio svoje prvo djelo, "Novi život", nadahnuto ljubavlju prema Beatriče. Kao pristaša Bijelih postavlja mjere protiv papine dominacije u gradu i kažnjava vođe obje struje. Kasnije je osuđen na progonstvo.Van Firence se ženi sa Gemom di Donati i sa njom je imao četvero djece. 1315. godine odbija da se vrati u Firencu sa ponižavajućim uslovima. Umire 1321. godine tokom svog putovanja u Veneciju iz Ravene. Prije se ovo Danteovo djelo nazival osamo "Komedija", ali joj je Bokačo dodao pridjev božanstvena, a sam je i rekao: "Ovo nije napisao čovjek. Ovo je napisao Bog."

Djela:

"Gozba"- filozofsko djelo od 14 kancona i 15 traktata

"Novi život"- nagovještava Božanstvenu komediju

"Božanstvena komedija"

"O umijeću govora"- na pučkom jeziku

"Monarhija"

Kušat ćeš slan okus tuđeg hljeba

i kako tvrd je put preko istoka

tuđih se penjat i silazit treba

Strofa iz "Božanstvene komedije" koja govori o Danteovom izbjeglištvu u Arezu

Simbolika brojeva u djelu

Načelo kompozicije je predstavljeno alegorijskim simbolikom brojeva

Broj 3: Sveto trojstvo kao žudni princip svijeta; duše grešnika razvrstane su u tri grupe; 3*3=9=>broj krugova u Paklu, Čistilištu i Raju; 3 zvijeri se javljaju na početku (lav, vučica i leopard); 33 pjevanja + 1 uvodno; trojna podjela grešnika (varalice, razbojnici i neumjereni), 3 vodiča (Vergilije, Beatriče i Bernard)

Broj 10: broj krugova pakla + predvorje; čistilište + zemaljski kraj; raj + Empirej

Broj 7: 7 dana putovao, u istočnim kulturama je broj sreće, savršenstva

Broj 100: broj savršenstvna, broj pjevanja

Broj 4: zemaljski broj
Broj 1: jedinstvo Boga

Filozofsko-religiozni ep
Prikazuje Danteov lični pogled, to jest mišljenje o religiji; Danteova promišljanja.

Genološko određenje: ep sa dramskim i lirskim elementima. Ima epske naracije, a nije epopeja. Ima dramski zaplet, a nije drama. Ima lirske partije, a nije lirska pjesma.

Totalnost epske vizije

1. prikaz totalnog svijeta posredstvom dubljih prizora, obilna upotreba epskih poređenja; epsko zbivanje.

2. Drama: dramatični kontrasti dobra i zla; bogatstvo dijaloga.

Tereina- Danteova strofa jedanaesterca-endekasilabo. Rima se pojavljuje o oblicima ABBA, EFE, GHG, CDDC, itd.

Jezik i stil

Toskanski, tj. firentinski dijalekt. Koristi akademske izraze, narodni govor, žargon i arhaične riječi. Prisutni su i latinizmi i galicinizmi.

Dolce stil novo- slavi se ljubav prema ženi koja muškarcu može pružiti blaženstvo. Elegantan govor.

Stilski vlada raznovrsni, tragični i komični, poružni i svečani, grotesni i narodni govor.

Ih-forma

Miješao je antičku i kršćansku mitologiju, stvarne ljude i mitološke likove, biblijske i antičke junake.

Izvori: legende, vizije, kršćanska tradicija.

Motivi

Motiv francuskog viteškog romana (zalutanje u šumi na početku)
Motiv podzemnog svijeta

Alegoričnost

Šuma- svijet grijeha, ovozemaljski svijet strah od smrti (strah od nepoznatog)
Prva staza- put kreposti

Vergilije- razum ili filozofija

Beatriče- Božija milost
Životinje na početku knjige predstavljaju ljudske poroke:
Lav- oholost
Leopard- požuda
Vučica- pohlepa

Ovaj svijet je "nacrt" onog svijeta.
Zamišljeno putovanje na koje pjesnik kreće 1300. godine u noći na Veliki petak, 8. aprila.
Jerusalem- centar svijeta
Čistilište- polovi

Teme

Glavna teme je spasenje (centralni mit- misao o spasenju). To je vezano sa temom ljubavi.  Beatriče potiče iz motiva produhovljenog Erosa, tj. duhovni putokaz ka transcedentnoj sferi.

Danteova kartografija

Pakao, čistilište i raj su usaglašeni sa shvatanjima grčkih astronoma, matematičara i geografa- Ptolomejci. Dante polazi od geocentrične koncepcije svijeta. Zemlja je podijeljena na dvije hemisfere: sjeverno do Ganga (I) do Herkulovih stubova (Z), a u sredini je Jerusalem koji je tačno iznad središnje tačke otvora pakla. Dante postavlja brijeg čistilišta, a na tom vrhu je zemaljski kraj. Pakao ima oblik lijevka, deveti krug je u centru Zemlje.

Fizički i moralni prostor

Zemlja je centar svijeta. Lucifer je u najnižoj, a Bog u najvišoj tački. Čovjek je središte sukoba dobra i zla.

Duša dolazi od Boga. Ne zna ništa i sastoji se iz razuma i težnje. Neznanje rađa zabludu, zabluda zlo, zlo grijeh.  Ljudi su sjene, a zemlja je uspomena.

Kako se Dante fizički spušta u paklu, tako se moralno uzdiže prema raju.

Dante kao lik i vodiči

On je posmatrač dvaju sila koje se bore, temperamentna i osjećajna, pravdoljubiva. On je i lik i tema.

Vergilije ga izbavlja iz opasnosti. On je glasnik Vječnog Rima. Dante ga naziva učiteljem, enciklopom. On je simbol zemaljske nauke. Vergilije nekad ima i figuru oca jer nekad Dantea naziva mili sinko.

Sveti Bernard

Beatriče 

Pakao

22.2.1310., dok se papa Bonificije na dan Jubileja svima pokazuje svoju moć i dok su kršćani okupljeni oko njega, Dante luta šumom. Pokušava se popeti na brdo obasjano svaju tri zvijeri. Vergilije ga spašava od leoparda (požuda), lava (oholost) i vučice (pohlepa).

„Vi što ulazite, ostavite svaku nadu.“

Ova opomena sažeto daje suštinu Pakla, pa su to osjećanja: mržnja, zavist, očaj, patnja i želja za osvetom. Najgora kazna je za izdajnike crkvene (dohovne) i carske (svjetovne) vlasti. Lucifer sa tri čeljusti jede Judu, Bruta i Kasija. Lucifer ov im dokazuje da je Dante Italijan i kršćanin. Juda je izdao Isusa, kršćanskog poslanika, i zbog toga mora da pati. Brut i Kasije su izdali Cezara, rimskog imperatora, i zbog toga za njih važi isto.

Pakao- materija, tijelo, grijeh (radnja koja ima namjenu da krši osnovna načela religije)

Kretanje je spiralno, po krugovima.

Predvorje

Čine ga Bezvoljnici- neopredjeljeni anđeli

Takva duša smrt ne može da spozna

A život njen slijep takva je nesreća

Da sve je bolje nego ta sudbina grozna.

Goli su, uzdišu i plaču; rojevi mušica i osa (zemaljski izgled)

Do Limba dolaze u sdaskd čamcu.

Naziv

Dante je svoje djelo nazvao samo „Komedija“ držeći se tadašnjih shvatanja da su tragedije djela koja završava tragično, a komedije djela koja imaju sretan kraj, a tragičan početak. Budući da je prvi dio P/pakao, a zadnji dio R/raj, ovo djelo opravdava svoj naziv.

Slika onog svijeta

Iako je to mjesto gdje ljudi pate, pakao je mjesto gdje vladaju apsolutni red i pravila; tačno se zna gdje je ko i zašto i koja je njegova kazna. Sačinjen je od devet krugova, a ima oblik kupe. Navodi se da duše plivaju, plutaju, dakle kreću se, ali samo unutar njihovog kruga. Mjesto je zastrašujuće: rijeke krvi, vrelo blato, grobovi u plamenu, močvare, vrela smola i sve ostalo što u nama budi strah i trepet. Te duše su osuđene na kazne, ljutite su i razočarane, očajne, tuže i željne za osvetom. Preko Aheronta u pakao vodi Haron, besmrtan i osuđen da vječno plovi između dva svijeta.

Grijeh i poimanje grijeha

U početku Crkva nije mogla oprostiti grijehe, već samo Bog, a kasnijeje uređeno pravilo „izvan Crkve nema spasenja“. Njemački filozof Fridrik Niče smatra da je svećenički problem dugo bio „kako se baviti protiv nauke“. Kršćani razlikuju Istočni i osobni grijeh. Zbog prvog su ljudi grešnici i potrebno im je spasenje po Isusu Kristu, a po drugom je grijeh konkretan za svakog pojedinca.

Limb
Tu se nalaze nekršteni, a samim time i Vergilije. Duše nisu podvrgnute mučenju. Patnja im se sastoji u tome što ih muči čežnja bez nade. Tu se nalaze i naučnici poput Platona, Aristotela i Sokrata. Osim njih, tu se nalaze i carevi poput Cezara i mitološki likovi poput Hektora, Elektre i Minosa.

IX krug 
Čuvaju ga lancima okovana tri giganta: Antej, Efijkult i Numrod. Postoje četiri zone: Kain (izdajice rođaka), Antenon (izdajice domovine i stranaka), Tolomeja (izdajice gostiju) i Guidaka (izdajice svojih dobročinitelja). U Kocitu Lucifer ima tri lica: crveno, žuto i crno.

Kazna
Muke su određene osuđenicima u paklu. Kazna je dvojaka: grešnik je kažnjen duševno (lišen mogućnosti da vidi Boga) i fizički. Odnos između kazne i grijeha je strogo proporcionalan te se  proporcija povećava kako se ide prema IX krugu.

Likovi 
Tri zvijeri (krvoločne, divlje životinje)
Lav- oholost (kralj, alfa mužijak, vlast je ohola)
Vučica- lakoumnost, pohlepa (Rimsko carstvo)
Pantera- požuda (tjelesnost, gracioznost)
Sva carstva propadaju zbog navedenih osobina koje su predstavljene ovim životinjama.
Minos- u grčkoj mitologiji je jedan od sudaca podzemnog svijeta
Historijske i mitološke osobe i bića    

Zašto je Muhamed a.s. u paklu?
Da bismo pričali o ovome, moramo se prisjetiti nekih historijskih dešavanja. Nekoliko stoljeća prije nego što je „Božanstvena komedija“ napisana, desili su se križarski ratovi. Uzrok njih bio je Jerusalem. Za kršćane, pa tako i za muslimane i jevreje, to je sveti grad. Crkva je mislila da bi Jerusalem trebao biti pod njenom vlašću, to jest htjela je da protjera muslimane iz njega, to jest da ga osvoji. Prije pojave Islama, Kršćanstvo je bila vodeća religija. Pojavom Islama, javio se rival između ove dvije religije. Kršćanstvo teži da ima više sljedbenika, ali islam predstavlja opasnost. Naravno, sljedbenici su najprije potrebni Crkvi kako bi ona postala još bogatija. Križarski ratovi su trajali stoljećima i bilo je više od 500 hiljada žrtava. Da Muhamed nije postojao, ne bi bilo Islama. Da nije bilo Islama, Jerusalem ne bi bio nikad pod vlašću muslimana. Da Jerusalem nikad nije bio pod vlašću muslimana, Crkva nikad ne bi objavila križarske ratove. Dakle, prema Danteu, Muhamed je uzrok križarskih ratova, to jest sukoba, patnji, gladi, žeđi i smrti i zbog toga mora da pati. Muhamed se stoga nalazi u VIII krugu.

"Božanstvena komedija"- Danteov Kur'an 
Iako Dante kritikuje islam i Muhameda "bacio" u VIII krug pakla, krug prije dna dna, Božanstvena komedija stilom liči na Kur'an. Sam Dante nije bio površan i znao je mnogo o islamu. Jezik je alegoričan, a prije toga mora postojati simbolika, a prije nje metaforičnost. Ti se elemetni nalaze i u Kur'anu.

Homer-Vergilije-Dante; razlika između podzemlja
Homer- Ahilej: "Radije bih bio rob na ovom svijetu, nego kralj na onom svijet." Podzemlje je samo mučenje, nema dobrog i lošeg podzemlja, već samo kazna. U "Odiseji" se samo spominje podzemni svijet, radnja nije nikako smještena u njemu.
Vergilije- podezmi svijet se dijeli na dva dijela- dobri i loši. Enej u "Eneidi" odlazi u podzemni svijet.
Dante- pakao, čistilište i raj. Skoro čitava radnja je smještena u podzemnom svijetu. Samo u uvodnom pjevanju radnja je smještena u šumi.

"Božanstvena komedija" je roman u stihu, a ne ep zato što ne govori o prošlosti i nema heroja.

Den Braunov „Inferno“- (ne)trivijalna književnost

„Inferno“ je misteriozni, triler roman američkog pisca Dan Brauna i četvrta knjiga Robert Langdon serija- „Anđeli i demoni“, „Da Vinčijev kod“ i „Izgubljeni simbol“. Izdata je 2013-e godine i jedna je od najpopularnijih bestselera, što se najbolje vidi u tome da je prevedena čak i na 18 jezika. Štaviše, u 2016-oj godini se očekuje film ove knjige. Iako je mnogi kritičari smatraju trivijalnim književnim djelom, ja smatram da je njena osnova čini netrivijalnim književnim djelom.

„Inferno“ sadrži mnogo elemenata trivijalne književnosti. Osnovni elemenat je svakako napeta radnja, koja drži čitaoca u neizvjesnosti. Postiže se prekidanjem vrhunca jednog događaja drugim, te drugog trećim i tako u krug. Naravno, radnja se brzo odvija što još više utiče na pažnju čitaoca.

Drugi elemenat čine oprišni opisi. Nisu opširni koliko u djelima Onora de Balzaka, ali svakako sami zauzimaju nešto manje od trećine knjige. Prisutni su svi tipovi opisa: opis enterijera, eksterijera, unutarnji i vanjski opis lika. Osim toga, u deskripicijama se krije komerijalizacija koja podsvjesno utiče na čitaoca. Radi se o promovisanju poznatih turističkih destinacija poput Firence i Venecije i samim time turističkih atrakcija u tim gradovima poput Mosta uzdaha, katedrale Santa Maria del fiore i sl.

Jezgro ove knjige, koje je čini netrivijalnim književnim djelom, je pitanje opstanka čovječanstva. Za razliku od prošlih Braunovih knjiga poput „Da Vinčijevog koda“, koja postavlja pitanje Isusovog potomka (ili potomaka), tiče se samo kršćana, ova knjiga postavlja pitanje koje se tiče svakog čovjeka, bio to musliman, kršćanin, bijelac, crnac itd. Pitanje opstanka čovječanstva pokreće teza prevelike populacije. Braun na ovaj način potvrđuje latinsku poslovicu Homo homini lupus est- čovjek je čovjeku vuk. Trenutačno na planeti Zemlji živi više od sedam milijardi ljudi. Prema nekim podacima, za planetu Zemlju optimalna populacija iznosi četiri milijarde. Također, mnoge statistike pokazuju da ako se broj ljudi nastavi povećavati ovom brzinom, za nekoliko godina populacija ljudi bi mogla doseći i do 12 milijardi ljudi.

Kako sad ovo predstavlja opasnost opstanku čovječanstva?! Što više ljudi živi, to je potrebnije više namirnica proizvoditi. Međutim, kako raste broj ljudi, samim time se i teritorij boravka ljudi povećava i analogno tome, teritorij proizvodnje hrane se smanjuje. Ovo bi moglo dovesti do globalne apokalipse, gdje se svako bori sam za sebe, možda čak i do trećeg svjetskog rata. Vjerovatno sada ovo vama zvuči kao neka besmislena teorija zavjere, ali zapravo, čak i u ovom momentu, vi svjedočite urbanizacijom i mjesečnim poskupljenjem namirnica da je „proročanstvo“ „Inferna“ istinito.

Svaki dan sve više i više gradova nastaje te se sve više gradovi šire. Samo je pitanje vremena kada će se gradovi spojiti. Pogledajte samo istok SAD-a, zapad Njemačke i Japan. Kada biste gledali satelitske snimke iz svemira, po noći, na tim dijelovima uopće nema mraka, što pokazuje o kojem stepenu urbanizacije je riječ. Uzmite u obzir da su spomenute urbane zone relativno mlade. U njima skoro da i nema nekih historijskih spomenika ili starih građevina. Nakon Drugog svjetskog rata bilo je potrebno da se privreda brzo obnovi. Jedan od načina obnove privrede su zgrade sa stanovima malih dimenzija koje i dan-danas postoje. Poznate su pod imenom „vanredna arhitektura“. Zašto?! Nakon Drugog svjetskog rata, problem za obnovu privrede pored ogromne štete predstavljala je demografska eksplozija. To mnogo toga objašnjava, je l' da?! Danas ćete rijetko gdje vidjeti gradove sa stambenim naseljima u kojima su stambeni objekti kuće. Sve je to faktički iz istih razloga kao u drugoj polovini prošlog stoljeća zamijenjeno zgradama. Sve ih je više i više, te su negdje, primjerice u Tokiju, sa stanovima još manjih dimenzija.

Urbanizacija predstavlja i ekološki problem, što opet, je problem opstanka čovječanstva. Nemojte potcijenjivati prirodu. Ona je i prije ljudi prolazila mnoge katastrofe. Ali opet, ona se oporavljala bez problema, ali neke vrste nisu. Ukoliko nastave sa ovim, ljudi će biti naredna ugrožena vrsta. Toliko su ugrozili prirodu (a samim time i same sebe) da neki pokušavaju napraviti sintetsku fotosintezu i GMO od svih organizama. Primjerice, prije su postojale samo jabuke. Danas postoje jabuke i organske jabuke, sa tim da su organske jabuke dva do tri puta skuplje. Također, danas te organske jabuke sadrže tri puta manje hranjivih materja nego one iz 50-ih godina prošlog stoljeća. U svakom slučaju, ja smatram da mi i ne pripadamo ovom sistemu. Prije nas, on je funkcionisao perfektno. Mi smo samo bačeni od nekud i za nekoliko desetina hiljada godina našeg postojanja (bila teorija evolucije tačna ili ne) promijenili izgled lica Zemlje. Ne prilagođavamo se okolini, već okoliku prilagođavamo sebi. Biološki smo sisari, ljudi, ali po naravi smo virusi.

Što se tiče povećanja cijena namirnica, tu se i nema nešto mnogo govoriti. Svaki dan mnoge namirnice su sve skuplje i skuplje, na tržištu se pojavljuju i GMO organizmi što je već i spomenuto. Inače su životinje ugrožene vrste, a sada je i čokolada postala ugrožena vrsta.

U čitavoj ovoj priči o prevelikoj populaciji postoji jedna kvaka. Iako mnogi podaci pokazuju se broj ljudi brzo povećava, kako onda to da Europa brzo gubi broj stanovnika, tj. starosjedilaca. Sa druge strane, u Europu se sve više doseljavaju muslimani i izgleda, da je samo pitanje vremena kada će Europa postati muslimanski kontinent. Ovo potvrđuje proročanstvo, čiji sam izvor nažalost zaboravio, da će muslimani osvojiti Europu bez rata. Isto se dešava sa Sjevernom Amerikom. Međutim, kako će se to odvijati sa obzirom da je mnogo ljudi islamofobično i kakva će situacija biti na Bliskom istoku. Ne samo da su tu Amerikanci tako dobro „zakuhali“ situaciju, već i trn u oku zemalja Bliskog istoka je Izrael. Još veća kvaka je svakodnevno krvoprolićeu Africi izazvano beskrajnim sukobima plemena te svakodnevno umiranje od gladi stotina djece u istom kontinentu. Prošle godine u ratovanje je bilo uloženo tri puta više novca koji je dovoljan da za šest godina riješi globalni problem gladi. Gospodo, to su vam ljudi. Ako već postoji toliko smrti, kako je i dalje moguće da će se broj ljudi brzo povećavati. Možda će se jednostavno desiti preraspodjela da bi se izbjegla katastrofa čiji su uzrok ljudi, a posljedica izumiranje ljudi. Ko kontrolira ovu preraspodjelu: svjetski lideri, ljudi sami od sebe, ili neka viša sila?

I za kraj: Nakon svega što ste pročitali, da li biste pritisnuli dugme?